Krafne / Krafne, Croatian jelly doughnuts

Please scroll down for English

 Krafne, krofne, manje ili veće, punjene pekmezom, čokoladom ili prazne, mamine su uvijek bile najslađe, najfinije. Zašto?
Zato što su mamine, zato što su me nakon poludnevnog rovanja po snijegu u debelom skanafderu koji je prosječan zamah mojih tanašnih ručica i nožica smanjivao napola redovito čekale, mirisne, tople, tek posute šećerom u prahu, krrrcate njezinim domaćim pekmezom od šljiva, a uz njih šalica toplog čaja s medom i limunom. Obožavala sam tu zimsku idilu, sanjkama smo se spuštali niz obližnje brdo ispred zgrade (danas mi je jasno da je "brdo" hiperbola za to jedva povišeno tlo ispred parkinga, ali tada se činilo mnogo većim i bilo je odlično za sanjkanje), grudanje nisam nikad voljela, snjegoviće sam obožavala raditi kao što sam poslije promrzla obožavala jesti mamine krafne i malo manje obožavala piti čaj (i danas sam više za kavenku negoli čajanku). Kod nas se krafne nisu nikad radile samo u veljači, za njih se nisu čekale maškare. S dolaskom zime došle su i krafne na naš stol. Zbog okolnosti upravo opisanih, kao i zbog činjenice da je mama uvijek radila minijaturne krafne koje su same sebi bile smisao i svojom slatkom minijaturom izbacivale sve druge krafne iz konkrencije te zbog toga što ih je nakrcala svojim pekmezom od šljiva, nitko mi nikad nije napravio krafne toliko dobre kao mama.

                                                     zima, snijeg i krafne super idu skupa :)

S vremenom se i u meni javila želja za izradu krafni. Pokušaj repliciranja majčinih bio bi tek puko oskvrnjivanje ove slastice (samo su jedne jedine mamine krafne, kao i sarma) pa se isti i nije dogodio, već sam se bacila na provjeravanje, kombiniranje i testiranje nekoliko recepata da bih na kraju došla do rezultata kojim sam zadovoljna. I eto ga pred vama. Mogu se raditi na dva načina i oba polučuju dobre rezultate (više u samom receptu). Moje su krafne malo veće od maminih, nisu toliko prepune pekmeza i mjere u receptu su malčice drukčije. Ali koristila sam mamin pekmez od šljiva ;) Još sam prošli vikend isprobala jednu kombinaciju i pripremala ih za najnoviji broj V magazina. Recept ste, dakle, mogli vidjeti u V magazinu uz Večernji list, a ukoliko ste ga propustili evo ga i ovdje. Za sad mi je ovo nakon maminih najdraža verzija, dok me netko drugi ne uvjeri u suprotno. Probajte ih ;)

-Za 20-ak komada-

·         500 g oštrog brašna

·         40 g svježeg kvasca

·         1 dcl ulja

·         4 žutanjka

·         2 žlice ruma

·         ½ žličice soli

·         250 ml mlijeka

·         50 g šećera

·         1 vanil šećer

·         Fino ribana korica 1 limuna, pekmez za punjenje i šećer u prahu za posipanje

1. Neka svi sastojci budu sobne temperature.

2. Razmrvite kocku kvasca u toplom mlijeku pomiješanom sa šećerom i ostavite da narasta na toplom 30 min.

3. U drugoj posudi pomiješajte brašno, sol, vanil šećer i limunovu koricu. Dodajte ulje, žutanjke, rum i uzdignuti kvas. Mikserom sa spiralnim nastavkom (ili drvenom kuhačom) zamijesite tijesto-dobro ga izlupajte. Tijesto će biti mekše i ljepljivo i baš vam takvo treba, a "lupajte" ga dok se ne počne odvajati od stijenke posude. Pokrijte posudu prozirnom folijom ili čistom krpom i ostavite na toplom da narasta sat/sat i pol.

4. Naraslo tijesto lagano premijesite na pobrašnjeloj površini i razvaljajte na debljinu od 1 cm. Okruglom modlicom ili čašom željene veličine izrezujte krafne i slažite ih na čistu krpu lagano posutu brašnom. Ostavite na toplom da počivaju još 30 min. Što se krafne bolje dignu, imat će ljepši prsten nakon prženja.
Drugi način jest da tek umiješeno tijesto podijelite na jednake kuglice željene veličine, dlanom ih lijepo oblikujete i pustite da se dižu sat vremena. Zatim ih tako dignute pržite u ulju.

5. Otprilike pola litre ulja zagrijte u široj, dubljoj tavi. Kako znati je li temperatura ulja ispravna? Ulje je dobre temperature ako uronite dršku drvene kuhače u njega i oko nje se ravnomjerno stvaraju mjehurići.

6. Krafne pržite tako da gornju stranu koja se dizala prvu stavljate u ulje. Ovo činimo da bi donja strana koja je bila na krpi dovoljno narasla pri prženju i da bi krafne imale što ljepši obli oblik s obje strane. Pržite ih poklopljene, zatim ih okrenete i pržite otklopljene. Prže se minutu-dvije - čim porumene vadite ih van. Nemojte dozvoliti da dobiju tamnu smeđu boju jer će biti pretvrde.

7. Slažite ih na papirnati ubrus koji će upiti višak ulja.

8. Napunite pekmezom po želji pomoću slastičarske šprice koju umetnete u stranu svake krafne i istisnete pekmez u nju.

9. Posipajte šećerom u prahu i poslužite. 

Posljednjih 10 dana Karlovac je okovan snijegom i lijepo ga je vidjeti tako bijelog, svjetlucavog. Na medijske kataklizmičke najave i euforično izveštavanje nastojim se ne obazirati mnogo. Jest da ovakvo vrijeme i temperature nisu normalne za veljaču, ali generalno mi je iz nekih sebičnih razloga drago što je zima ipak pokazala zube. Nisam mislila da ću se radovati hladnoći. Kako god, navikla sam na zime, na debele nanose snijega, na vrijeme kad su me roditelji vukli sanjkama kroz grad. Ova zima bez svega toga (do sada) bila je deprimirajuća. Kiša i blato. Svjesna sam brojnih problema i nedaća koje je zima donijela sa sobom (od svakodnevnog čišćenja auta, desetominutnog izlaska s parkirališta, uopće nemogućnost korištenja auta, ograničeno (prometno) kretanje, a i nemamo svi sreću biti na toplom, ugrijani i siti), ali i dalje se na to trudim gledati  i kroz neke vedrije naočale. Zima je već u najmanju ruku postajala čudna i hibridna, a onda je snijeg u veljači odlučio pasti u posljednji čas i to u velikom stilu. Jedino što me ne raduje je vrijeme zatopljenja pred nama, kad će se u nekoliko dana sva bjelina pretvoriti u odvratnu smeđu bljuzgu.

Zaledila nam se i rijeka Korana, što se nije dogodilo 27 godina (od zime 84./85.), prizor za pamćenje. Nije preporučljivo hodati po njoj, sav taj led prekriven je debelim nanosom snijega pa uopće nemate dojam da je ispod čitava rijeka, a rijeka je nepredvidiva pa se avantura brzo može pretvoriti u potencijalnu katastrofu. Mi smo ipak stali na jedan maleni dio uz obalu gdje je plićak i ovjekovječili ovo fotoaparatom. Nismo odoljeli :)

                                                             
Ovaj dio obale uz Koranu poznat je po obitavanju labudova i pataka koje ljudi oduvijek hrane i koji su ukras našega grada. Zbog smrzavanja rijeke životno su ugroženi i treba ih redovno prihranjivati pa je divan prizor vidjeti ljude kako im nose hranu. Ovdje su labudovi polupitomi rekla bih, odnosno navikli na ljude i na hranjenje, pogotovo u ovim ekstremnim uvjetima. Ljudi su se udružili, pomogli su i pekari, poljoprivrednici su donirali kukuruz. Zbog ove situacije, na jednoj hrpi mogli ste vidjeti pravo bogatstvo vrsta, osim labudova i pataka bilo je tu mnogo crnih liski, još neke vrste koje nisam uspjela identificirati, našao se tu i jedan gnjurac te jastreb.
Kad smo već kod rijeka, pogledajte što se napravilo na našoj Kupi. :)
Kod nas je početkom tjedna zatoplilo i sve se otapa.

                                                                    frozen Korana river

                                                              Krafne, Croatian doughnuts     


Croatian jelly doughnuts are called Krafne and they're made without a hole in the middle, traditionally filled with jam. They can also be filled with custard or chocolate, but that is less common. The name comes from German Krapfen, which are common in Austria and Germany. In Israel they are called Sufganiyot, in Italy Bomboloni. In Croatia, they are traditionally baked during February, it's the month of winter festival called maskare / poklade / fasnik - our version of carnival. However, we tend to enjoy them throughout entire year.
Krafne remind me of my childhood, because mom's krafne have always been the best for me. They remind me of times when we played in front of a parking lot covered in snow. There was a small hill there that seemed so much bigger to a 5-year-old. We were dressed up in layers of winter clothing that disabled our movements, yet we persistently dug through snow and made dozens of snowmen. With frozen cheeks and noses, we would come home to a hot cup of tea with honey and lemon and a warm batch of fresh doughnuts. My mom still makes my favorite doughnuts and the secret is...? Simply the fact that they're mom's and they bear so many beautiful childhood memories. Also, they are miniature and almost overfilled with her home made plum jam that oozes while you eat them. That's another fact that makes them so appealing.
Eventually, I ventured to make my own doughnuts. To try and recreate mom's would be merely a blasphemy, so I didn't even bother. I tested several recipes and came to a combination that we really enjoyed.
For better understanding, take a look at this video of preparing traditional Croatian krafne.

-Makes about 20 doughnuts-

• 500 g flour
• 40 g fresh yeast
• 100 ml vegetable oil
• 4 egg yolks
• 2 tbsp rum
• 1/2 tsp salt
• 250 ml milk
• 50 g sugar
• 1 vanilla flavored sugar (or 1 tsp vanilla extract)
• finely grated zest of 1 lemon
• some marmalade for filling
• powdered sugar for dusting
• about 500 ml vegetable oil for frying

1. Let all ingredients sit at room temperature before using.

2. Combine yeast with warm milk and sugar until it dissolves and let rise in warm place for 30 minutes.

3. In another bowl, combine flour, salt, lemon zest and vanilla sugar. Add yolks, rum, oil and yeast combined with milk. Beat with your mixer (fitted with dough attachments) to make the dough. Traditional way to make it would be using your hands: you'd beat the dough with wooden spoon until it separates from the bowl. The dough will be on the soft and sticky side-just what you need. Cover with plastic wrap or clean kitchen towel and let rise in warm place for 1 - 1 and half hour.

4. Dust working surface with flour and slightly knead risen dough. Roll it out to 0,4 inch (1 cm) thick. With circle cutters (you can use glass as well) cut out doughnuts. Place them onto clean kitchen towel lightly dusted and let rise in warm place for 30 minutes. In this stage, you will want them to rise well, so that they'd have that gorgeous pale ring.
There's another equally good way to do this: When you make the dough, immediately separate it into equal round balls. Nicely shape them with your palms and let rise in warm place for 1 hour. Then fry them.

5. Heat oil in large skillet. How do we know that oil is ready? Put a handle of wooden spoon into it-if the bubbles appear evenly around it, the temperature is right.

6. Fry doughnuts: put the upper risen side into heated oil first. We do this to ensure that the bottom of doughnuts fries enough and becomes nicely round. Fry for about 2 minutes, covered with lid. When they begin getting nice golden color, immediately turn them around and fry for another 2 minutes, this time uncovered. Don't let them get dark brown color as it will make them hard. Assemble onto paper towels that will soak up oil.

7. Use pastry bag with round attachment to fill them - insert attachment into the side of each doughnut. Fill with jam. Dust with powdered sugar and serve.

      For the past 2 weeks we've been covered up in snow with freezing temperatures. February hasn't been this cold for a long time and winter decided to show up in the last moment. So far it's been almost nothing but rain, greyness, mud. Depressing. Although it all together caused numerous problems, I didn't pass on the opportunity to actually enjoy all this. One of our rivers - Korana - froze. It hasn't happened in 27 years and it's one scene to remember. Walking over the surface (which is covered up in thick layer of snow, so the ice isn't visible) isn't recommended because of the potential catastrophe, but we stepped onto it for a few minutes, just to take a few shots. This part of Korana river is always full of swans and ducks, pride of our town. They became used to people as everyone feeds them regularly, but these days they found themselves struggle for survival, since most of their habitat is frozen. The town teamed up and secured food for them, which attracted other birds of the area so this part of the shore became like a nature reserve.

                                                     people feeding birds on the frozen river