Paris-Rennes

Napokon francuski post :)
Ponovni odlazak u Francusku, točnije relaciju Paris-Rennes dogodio se i prije nego što sam 4.11. prošle godine, kad sam se ukrcavala na avion za povratak u Zagreb, očekivala. Taj prošli put smo si ispisali povijest, ja to tako volim složiti. Premalo je reći da sam jedva dočekala ovaj ponovni odlazak i činjenicu da ću opet vidjeti drage ljude.

Da se mene pitalo, bila bih sretna i zadovoljna samim time da ih sve vidim, izgrlim i izljubim, a ostatak vremena provedem s njim u stanu :) No, ipak smo, osim nekog vremena u Rennesu, ponovo proveli 2 dana u Parizu. Već me po dolasku na samom aerodromu čekalo iznenađenje, jer dogovor je, kao i prošli put bio da se nađemo na željezničkom kolodvoru u Rennesu, a ja sam si natrpala mobitel sa dobrom i lošom muzikom i pripremila se na 3 i pol sata u čekaonici pariškog aerodroma, do dolaska vlaka za Rennes te na 3 sata vožnje u vlaku od Parisa do Rennesa. Jedna draga žena, koju je momak dočekao na aerodromu, i ja pronašle smo napokon svoje kofere, stale na pokretne stepenice do dijela otkuda kreće vlak, kadli čujem iza sebe "e, jel' ti treba pomoć nosit kofer?" U prvom trenu mi uopće nije bila sumnjiva činjenica da mi se netko nepoznat usred Pariza obraća na hrvatskom (niti sam mu prepoznala glas), ali hajde, na aerodromu smo i sigurno je netko iz našeg aviona. Okrenem se, eto njega. Definitivno mu odlično idu iznenađenja :) To su bila najkraća i najeuforičnija 3 i pol sata u mom životu, kao i najkraća trosatna vožnja vlakom u mom životu.
Da mi je bilo prekrasno je također gotovo banalno reći pa možda bolje da prijeđem na slike, mislim da će one reći više.

Malo lijepog Rennesa, o kojem sam već pisala u prošlom postu. 

Jednog smo sunčanog podneva draga "tetka" i ja prošetale do krasne, mirisne i zanimljive orijentalne pâtisserie, gdje su nas minijaturne baklave i nekakvi suhi kolačići od badema i pistacija i još hrpa svega srdačno pozvale da uđemo, jer šećerna koma je ipak najbolja koma.

Mogla sam naslutiti da će zobene pahuljice s jogurtom u Francuskoj ipak zamijeniti najdraži mi doručak: peciva sa suhim smokvama i orasima, uz najbolji bretonski maslac i sireve. I kroasani, uvijek.

Tartlette sa čokoladom i karamelom:

Ove su divote iz čokoladarnice pâtisserie Le Daniel bile dio mog rođendanskog poklona. Ostatak poklona me na trenutak ostavio bez riječi i rasplakao. Od sreće :)
Long Champs: praline krema, dacquoise s bademima

Tartlette Chocolat: čokoladni biskvit, mousse od tamne čokolade

Jupiter: mousse od tamne čokolade, mousse od mliječne čokolade, s pločicom od kandiranog voća

Coeur de Bretagne: krema od karamele + soli, biskvit s lješnjacima, čokoladni creme brulee, mousse od mliječne čokolade 

5 vrsta: karamela-sol-maslac, cidre, praline, ganache od mliječne čokolade i još 1 vrsta kojoj sam zaboravila sastojke

Fini losos s povrćem:

Mislim da je ovo bila janjetina:

                                                                pačja prsa u slatkom umaku

                                                                    beef bourguignon

Prodavaonice tankih palačinki (crêpes) i galetta na svakom su koraku popločanih uličica. Ovo su galette, predivno tanke palačinke od heljdinog brašna, karakteristične za Bretanju, i za razliku od crêpes one se koriste u slanim kombinacijama:

Posljednju večer u Rennesu (ok, trenutno posljednju) proveli smo s prijateljima u jednom zgodnom jazz klubu uz vino.

U Parizu smo prošetali standardnu rutu počevši od lijepog Montmartre-a, gdje smo bili smješteni pa do Eiffelovog tornja, iako smo šetnju (jer je bilo jako hladno) ubrzo zamijenili metroom i posjetom prodavaonici macaronsa Njegovog Veličanstva :)

                                                                      bazilika Sacré-Cœur

                                                                           Preko Seine

                                                                           Notre Dame  

Ovaj smo put posjetili dva mjesta koja sam žarko željela. Tražeći jedno od mjesta na Champs-Élyséesu, na kraju smo sasvim slučajno zastali par metara od nje, da bi moj vodič (ja sam opet isključila svoj ionako loš unutarnji sustav za navigaciju) pogledao na karti gdje smo točno, a ja se slučajno okrenula i ugledala velebni, elegantni znak na kojem piše: Pierre Hermé. Ne sjećam se više točno kojih mi je milijun misli prošlo kroz glavu kad smo ušli unutra, kao ni koliko me točno mirisno-vizualnih podražaja napalo, jer nisam znala kuda bih prije pogledala, ali neosporivo je da je Pierre majstor i vrh modernog slastičarstva. Tamo navodno nisu baš veliki ljubitelji fotografiranja pa sam ja to učinila diskretno (nadam se) mobitelom.

Dakle, u posljednje vrijeme sam probala neke loše macaronse i već ih počela opisivati sa "ništa posebno kolačići", ali hvala svemiru (okej, i Josipu koji me doveo tamo) na Pierreu Herméu koji me, ne samo razuvjerio, nego uvjerio u potpuno suprotno i ponovo mi vratio nadu u moju opsesiju zvanu macaron. To su vam macaronsi iz paralelnog svemira, nevjerojatnih kombinacija okusa i boja, s pažljivo biranim sastojcima. Više o ovome moći ćete čitati u novinama, za sad nekoliko sličica macaronsa u trgovini i onih koje sam ponijela kući. Neki su se tek lagano zdrobili, ali svi su uspjeli preživjeti kofer.

Izvantjelesno iskustvo nastavila sam u velebnoj slastičarnici Ladurée. Bio mi je dovoljan jedan pogled na izlog.

Tamo smo stali u red i strpljivo čekali svoj trenutak kad će jedan od stolova za dvoje završiti sa slatkim uživanjem i mjesto pripasti nama. Imali smo početničku sreću (ili smo došli u neko čudno vrijeme) pa nas je ljubazna teta puno prije očekivanog odvela za naš stol. Ladurée jest na neki način sve ono što ste očekivali i o čemu ste čitali, posebice kad ugledate zaista prekrasno posložene izloge i kolače rajskog izgleda, a na drugi način možda ipak malo precijenjen. Nisu to bili najbolji kolači koje sam u životu pojela (iako se račun trudio dokazati suprotno), ali  razumljivo mi je zašto je Ladurée ono što je. Iako me više oduševio Pierre Hermé kod kojeg okus opravdava cijenu i izgled, moram reći da je topla čokolada iz slastičarnice Ladurée jedna od najboljih koju sam probala.
I ovdje dvije brze mobitelom:

Da sve ima svoju svrhu znam već neko vrijeme, kao i da su najljepše stvari one neočekivane :)