Tuesday, November 26, 2013

Najbolji biftek i gelato jela sam u Italiji


Ovo je subjektivan post o subjektivnim doživljajima talijanske kuhinje i ne proglašavam da Talijani rade najbolji biftek (najbolji biftek možete pojesti u bilo kojem dijelu svijeta, ako je pripremljen kako treba, to je suludo svrstati u nečiju specijalnost tj. nacionalnu kuhinju, biftek je biftek i treba ga znati dobro ispeći), a ja sam, eto, igrom slučaja na najbolji do sad naletjela u jednoj domaćoj osteriji u Italiji (samo da napomenem, nije da sam se do sada baš najela jako puno bifteka).

U svakom slučaju, "kako si napraviš, tako će ti bit".
Imala sam priliku provesti tjedan dana u srcu Italije, u lijepoj Toskani, točnije u srednjovjekovnom gradiću Sieni. I Josipovo i moje oduševljenje na samom početku dolaska bilo je splasnulo zbog nekih administrativnih komplikacija (dolazak nije bio u turističke svrhe), no zaključi tada čovjek da stvari u Italiji ne fukcioniraju kao u Francuskoj, a bome niti kao u Hrvatskoj :) Svaki sustav je svoj sustav, a kad smo napokon riješili mjesto bivanja, priključak na internet, papire itd. (ok, nekim će stvarima trebati malo duže, ali jedno po jedno), uspjeli smo se više koncentrirati na istraživanje grada, ljudi, hrane...Od početnog đumbusa, ja sam napokon shvatila da se ne nalazim u paklu nego u lijepom (i skupom) gradiću prijaznih i opuštenih ljudi, dobro skrivene fine hrane, finog chiantija...



                        Palio di Siena - tradicionalna utrka konjima, održava se u srpnju i kolovozu


                                                                   
Mnogi kažu da im je Siena najljepši grad čitave Toskane. Obišla sam i Bolognu, Firenzu, Pisu i Luccu. Ja bih rekla da se Firenza ne zaobilazi, a Siena je lijepa na drugi način. Kroz nekoliko dana polako sam se navikla na grad, družila se s nekoliko lokalaca, pomogla momku da se smjesti, pojela najbolji biftek do sada, kao i najbolji hamburger s iznutricama na nekoj tržnici/sajmu, zaključila da Talijani imaju najbolju kavu i gelato, ali nisu neki slastičari - s obzirom da redovno idem u Francusku, navikla sam na njihovu gastronomiju, a za mene su oni (i naši domaći kolači) vrh slastičarstva, zaključila (opetovano) da sam najlošiju pizzu i lazanje pojela u Italiji, da je kebab svjetsko jelo i da se u Sieni dobro jede, samo se trebate malo uvući u domaće redove i otkriti dobro čuvana mjesta gdje se okupljaju ljubitelji fine hrane ;)











Dakle, pizzu i lazanje ne jedite u osterijama u centru Siene, unutar zidina, jer ćete za 6 eura u 8 od 10 slučajeva dobiti 10 komada raskuhanih makarona s nekim natruhama umaka od rajčice, i lazanje od kojih bolje možete kupiti zamrznute u npr. Lidlu (koje su mi, usput budi rečeno, stvarno fine). Ako imate nekog domaćeg, ispitajte gdje se jede dobra pizza (mi ju još nismo probali). U nekoliko navrata probali smo i tjesteninu u umaku od vepra, što zvuči puno ljepše no što je, u pravilu vam je to obični bolonjez ispod svakog prosjeka, a finiji sam jela i kuhala kod kuće (ovo smo probali čak i u restoranu koji je na glasu kao dobar i bilo je potpuno bezveze, ali barem tjestenina nije bila raskuhana). Inače, snalaženja radi: osteria je nešto manje formalno od trattorie, trattoria je pak nešto između osterie i restorana (ristorante) :) Pizza mi je najbolja bila u pekari blizu našeg smještaja (u kojoj možet popiti i espresso), ali čisti prosjek.

Zahvaljujući lokalnim ljudima s kojima Josip radi, otkrili smo jako simpatično, ugodno i fino mjesto za dobar obrok, ispod brda, na kojem oživljavaju srednjovjekovne običaje i hranu, organiziraju događanja, imaju maleni zoo. Tamo smo jeli fantastičan rižoto, nešto slično listovima karfiola ali nije karfiol (još uvijek nisam shvatila o čemu se točno radi, ili sam to pobrkala sa zeljem spremljenim na neki način, ne znam), a Josip mi javlja da su jeli i izvrstan grah. Tako da nije sve raskuhana pašta (stvarno vam dođe dosta pašte već samo nakon dva-tri dana), loša pizza i lazanje.

                      eto, ovo se prodaje pod "tjestenina u umaku od vepra", i to u finom restoranu :)

Nadalje, zadnji dan slučajno smo naletjeli na nešto poput sajma / tržnice, gdje možete pronaći raznolike vrste tradicionalnih toskanskih keksa i slatkiša (dosta keksa izgleda suho, ali u načelu nisu suhi, imaju sočnu unutrašnjost, suhi su npr. biscotti koji se najčešće poslužuju uz vin santo - slatko, desertno vino), ricotta sireva, maslina, arancina, canolla, slatkiša od marcipana i iznenađenje cijelog boravka - burger od iznutrica. Ovo ide na posebnu pohvalu i vjerujte na riječ osobi koja ne jede iznutrice, nikad se nisam mogla sprijateljiti s tim pa čak ni u obliku najvećih hrvatskih specijaliteta, i uvijek su mi govorili da ne znam što valja, ali eto. Onda naletim na ovako nešto. U kotliću sa domaćom masti čovjek kuha iznutrice od svinja iz vlastitog uzgoja, stavlja ih u prerezano pecivo za burger, samo posoli krupnom morskom solju i popapri te pokapa limunovim sokom. Vrh jednostavnosti i izvrsnosti. Čitava filozofija je nekoliko jednostavnih i vhunskih sastojaka, domaće i svježe - sve što trebate za specijalitet. Vjerujte, ovakva je hrana biser svakog mjesta i sretni ste ako u mjestu koje posjećujete naiđete na takvo što.









                                                                burger s iznutricama




Zadnja večer također je pamtljiva, između ostalog, po najboljem bifteku kojeg sam do sad probala. Ja sam blasfemična osoba što se tiče bifteka i do sad sam u nekoliko navrata tražila da mi ga dobro ispeku, moji foodie prijatelji vidjeli su da sam izgubljen slučaj, na što sam im ja rekla da se ja bavim kolačima :), konobari su me prijezirno gledali, neki su se nasmijali, vjerujem da su negdje u nekoj kuhinji i malo zaplakali kad su vidjeli što na moj zahtjev moraju učiniti takvom komadu mesa, Josip se također u par navrata zgražao, a onda smo čuli za L'Osteria. Ja bih ju svrstala u trattoriu. Žao mi je što tu večer nisam imala fotoaparat sa sobom. Ambijent je izuzetno ugodan, domaći, malen, stol si rezervirajte jer su uvijek puni, atmosfera je opuštena, konobaru se nikamo ne žuri, dva-tri puta je čak nestalo struje, ništa zato, ipak mu tamo dolaze domaći i prijatelji te pokoji sretni stranac kao što smo bili mi tu večer. Kad sam zamolila stričeka za well done biftek, nasmijao se i rekao "Nooo. No well done biftek here, you eat rare." (natucanje engleskog, jer u Italiji stvarno nitko ne govori engleski, to je isto priča za sebe). Rekoh ja: "Jel' može barem medium rare?" Opet se striček nasmije i nonšalantno ode, što mi je bilo jako simpatično jer sam imala osjećaj da razgovaram sa nekim svojim tko mi govori: "Mala ne benavi, sad ćeš dobit pravi biftek i basta." I tako bješe. I zvalo se to ljubav. Biftek i ja. OK, i Josip :) Najbolji biftek kojeg sam probala, mekan, pečen savršeno, izgleda prekrasnog. Žao mi je što ovo mjesto nismo otkrili ranije, no bit će još prilike. Jedno od onih mjesta gdje se iznova vraćate.

                                                                      panforte di Siena



                                                                       castagnaccio




I tako, kroz tanjure i tanjure loše tjestenine i lazanja preko loših pizza dođosmo do nekih dragulja. S obzirom da si tada još nismo riješili kuhinju, jeli smo po vani, između ostalog kad nam je bilo muka od pašte posegnuli za kebabom, gdje smo upoznali dečka iz Albanije, s kojim smo pričali po naši i probali izvrstan kebab u tankoj talijanskoj pogači: piadina kebab. Jako fino i jeftino.


Što se slatkiša tiče, ne bih nešto posebno povalila Talijane iz ove regije (tj. iz Siene, ovdje prevladavaju, kako je rekla jedna Josipova kolegica, ti "suhi, srednjovjekovni kolači" :) A i ja baš nisam neki ljubitelj takvih keksa. No, probala sam panforte di Siena, tamošnji tradicionalni kolač od kandiranog voća i orašastih plodova, za kojeg kažu da ili volite ili ne volite i moram reći da se meni jako svidio. Tradicionalni lokalni specijalitet je i castagnaccio - kolač od kestenovog brašna, s orašastim plodovima, ponekad grožđicama, koji mene osobno nije dojmio. Keksa ima finih, biscotti nisu moj "fah", canolli Siciliani su me razočarali: prženo tubasto tijesto s kremom od ricotte i sa pistacijima. U ovima koje sam probala sa sajma nisam mogla razabrati ništa posebno doli šećera, šećera i šećera. Ono u čemu su izvrsni svakako je gelato i mi smo probali upravo onaj iz najpoznatije gelaterije Grom. Gromovih gelaterija ima po cijelom svijetu i gelato je zaista izvrstan. Nije vidljiv izvana, čuva se u dubokim vitrinicama s poklopcima, gust je i ljepljiv (dakle, nije "napucan" zrakom), kremast, intenzivnog okusa, bez umjetnih aroma i bojila, s pravim namirnicama. I nije skup. Svakako vam preporučam da probate ovaj gelato kad se nađete u Italiji. Naići ćete i na poznatu slastičarnicu Nannini, posjet sam ostavila za neki drugi put, nešto mi se nije pretjerano ulazilo nakon što sam vidjela kako su ukrasili izlog :D


Ne mogu završiti post bez da odam počast talijanskom espressu, gustom i jakom, opasnom :)


Nije važno gdje si, važno je s kim si. Do sljedećeg posjeta Sieni!


19 comments:

  1. Odličan post! Iako nema bojazni da se dočepam Siene, bilježim savjete. Nasmijala si me s biftekom, upravo zbog tog well done, ja ga ni ne pokušavam nigdje jesti. Nema smisla da se sramotim :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. vidim da nas dvije jednom prilikom kad ćemo ić skupa na ručak nećemo naručit biftek :D :P

      Delete
    2. :)))), izgleda da bolje ne, ali već ćemo se mi snaći s drugim mesom, ne budemo ostale gladne :D

      Delete
  2. Tamara a da znaš da bi i stranci u Bgd. ako se vode nekim izvikanim mestima a da nemaju preporuke lokalaca završili kao i vas dvoje. Tako ti je to u celome svetu, a sigurna sam da ćete vas dvoje iznjuškati najbolju klopu u Sieni.

    ReplyDelete
    Replies
    1. :))
      baš sam bila skolegicom komentirala, naravno, toga svugdje ima, i kod nas ovdje. treba baš nanjuškati ono što valja i dobro ispitati, slažem se

      Delete
  3. Divne fotografije, Tamara. Nikad nisam bila u Italiji, ali bih sigurno prvo voljela vidjeti Toskanu :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. hvala ti! meni je taj dio prema jugu najljepši. ako ćeš ići u I., preporučam baš ovaj dio :)

      Delete
  4. Predivan post, uživala sam čitajući i gledajući ga!

    ReplyDelete
  5. Uvek uzivam u tvojim gastro-putopisnim postovima i divnim fotkicama, ma znas vec sta zanima gastro blogere.:)) Lep pozdrav vam letiiiii....

    ReplyDelete
    Replies
    1. hvala Lana, drago mi je da su vam ovakvi postovi dragi! :)

      Delete
  6. Ovakve gastro putopise obožavm i gutam ih, što bi se reklo. Naravno, svuda ima lošije i kvalitetnije hrane... pa, i tamo u toj divnoj zemlji koja je meni asocijacija na hedonizam:) Dopada mi se tvoja iskrenost i slažem se da nije bitno gde si već s'kim si. Veliki pozdrav:)

    ReplyDelete
    Replies
    1. drago mi je da ti se sviđaju ovakvi postovi :) i hvala! veliki pozdrav i tebi :)

      Delete
  7. Krasan post. meni je sjena ostala u pamćenju pa izvrsnoj veprovoj salami sa tartufima.

    ReplyDelete
    Replies
    1. hvala!
      e vidiš, to nisam probala (zašto mi nisu rekli za to, pojma nisam imala) :D al već sad znam i vjerujem ti da je fantastična!

      Delete
  8. Meni je to Lucca i uvijek joj se vraćam ali potpisujem to da je važno s kim si i onda ti je svugdje lijepo.

    ReplyDelete
  9. Jako lijep i zanimljiv post, čitam i čini mi se kao da sam tamo sa vama i vodim isti razgovor oko bifteka :) I drago mi je da si na kraju uživala u dobrom zalogaju, odličnom sladoledu, a ono što nije bilo tako dobro jednostavno je za zaboraviti :)

    ReplyDelete